CBD i bol

Ovdje imamo CBD za bolove, upale, probleme sa spavanjem, grčeve, temperaturu i cijelu hrpetinu ostalih MS simptoma. 

Provode se brojna istraživanja o upotrebi kanabisa i proizvoda koji proizlaze iz kanabisa – poput CBD ulja, pasta i/ili smola – u liječenju različitih vrsta upala i bolova. Budući da, multipla skleroza vreba zaštitnu mijelinsku ovojnicu živaca, većina kronične boli povezane s bolešću proizlazi iz živčanog sustava.

Srećom, istraživanje CBD-a i neuropatske boli daje odlične rezultate i vidi se popriličan napredak na tom putu. 

Studija Sveučilišta u Liverpoolu provela je ispitivanje na 64 pacijenta s MS-om. Skupina je podijeljena na dvije grupe pri čemu je jedna polovica dobila placebo, a druga CBD. 

U samo četiri tjedna, kod ispitne skupine koja je koristila CBD ulje  došlo je do puno većeg smanjenja boli i poremećaja spavanja u usporedbi s kontrolnom /placebo/ skupinom.

Glicinergični kanabinoidi poput CBD-a mogu povećati funkciju inhibicijskih receptora u središnjem živčanom sustavu, koji igraju glavnu ulogu u tome kako tijelo doživljava bol i glavne su mete multiple skleroze. Studije na tim receptorima otkrile su da su glicerergični kanabinoidi “idealna terapijska sredstva u liječenju upalnih i neuropatskih bolova”, što CBD čini prvim kandidatom za liječenje i/ili liječenje boli koju uzrokuje MS.

Na kraju, studije Sveučilišta u Kaliforniji, proučen je utjecaj CBD-a na liječenje neuropatske boli uzrokovane ozljedom kralježnične moždine i/ili raznim bolestima.

Rezultati su upotpunili nalaze prethodnih studija i ukazali na CBD kao održivu mogućnost liječenja kronične boli koja je posljedica bolesti ili ozljede živčanog sustava…

S tako obećavajućim rezultatima, viđenim u mnogim CBD ispitivanjima, i brojnim prednostima CBD može biti snažno sredstvo u upravljanju bolovima uzrokovanim multiplom sklerozom.

CBD, MS i

još par slova i eto nam abecede.
Skoro ;
No, MS je presložena, prekomplicirana i preopasna bolest da bi se mogla opisati samo s par slova, riječi ili rečenica.

Mislim, ime joj je ipak Multipla Skleroza. Ufff.. 

No, evo ipak nam stiže tračak svjetlosti...

Jer, izgleda kako kanabidiol tj. CBD utječe na način na koji tijelo doživljava bol djelujući izravno i neizravno na receptore smještene u cijelom endokanabinoidnom sustavu našeg tijela.

Pa tako CBD djeluje na:

• CB1 i

• CB2 receptore

CB1 receptori primarno se nalaze u mozgu, a CB2 receptori se nalaze u cijelom središnjem živčanom sustavu.

CB2 receptori su oni koji reguliraju upalu i bol, a istraživanja su pokazala da gotovo sve ljudske bolesti uključuju abnormalnu funkciju CB2 receptora.

CBD aktivira CB2 receptore vračajući im sve funkcije u normalan rad što rezultira smanjenjem boli i upala u tijelu.

Znači ljudima s MS-om tj. nama treba kanabidiol ili CBD )

OK

... a sada s time treba živjeti.

Bolest s tisuću lica, netko je, negdje rekao.

Slažem se, dodala bih još koju nulu, ali onda ne bi tako "zvonko" odjekivalo.

Nakon što je more web stranica iza mene, pročitano, pročačkano, pročeprkano, nekako sam se okrenula, alternativnoj medicini, jer vezano uz MS tradicionalna medicina ne nudi ništa posebno. Malo hormona da, ako se hoćete boriti sa svim tim silnim nuspojavama ...

Ne znam što bih rekla, nisam ništa niti dobila, od terapije - u bolnici mislim.

Za koji dan posjetit ću dr. Brinar, klinika Genesis, pa ću vidjeti što će ona imati za reći.

Trenutno pijem čajeve koje mi je prepisao dr. Mataić, naturopat, koji mi redovno, svojim VEGA testom, u tijelu nalazi nove mikroorganizme koje valja pohvatati, oslabiti i uništiti ;)

Također planiram otići i Domanićevom najboljem učeniku (zaboravila sam kak se zove).

Vidjet ćemo ...

Uglavnom, ne mogu se sjetiti, na vrhu jezika mi je, samo što nisam, sad ću... i kad bih se mogla sjetiti još prikladnih "kak se zove" napisala bih i to ili tu riječ ...

Javim se s novim "kak se zove" ...

Još malo o MS

Multipla skleroza je suakutna ili kronična bolest CNS-a, poremećaj pri kojem živci oka, mozga i leđne moždine gube komadiće mijelinske ovojnice.

Uslijed propadanja mijelinske ovojnice u više rasturenih žarišta u bijeloj masi mozga ili leđne moždine dolazi do poremećaja funkcije.
Naziv multipla skleroza dolazi od mnogobrojnih ožiljnih (sklerotiziranih) područja koja predstavljaju mnoga područja demijelinizacije u nervnom sistemu. Mogući neurološki znaci i simptomi multiple skleroze su tako različiti da doktori pri pojavi prvih simptoma ne mogu da postave odmah dijagnozu. Mada se vremenom bolest često pogoršava polako, zahvaćeni ljudi obično imaju razdoblja relativno dobrog zdravlja /remisije/ koje se izmjenjuju s onesposobljujućim razbuktavanjima .
Uzrok multiple skleroze je nepoznat, ali vjerojatno je tumačenje da virus ili neki nepoznati antigen na neki način potakne autoimuni proces obično rano u životu. Tada zbog nekog razloga tijelo stvara antitijela protiv vlastitog mijelina, koja izazivaju upalu i oštećenje mijelinske ovojnice.
Čini se da kod multiple skleroze veliku ulogu ima naslijeđe. Oko 5% ljudi sa bolešću ima brata ili sestru koji su također zahvaćeni, a oko 15% ima bliskog rođaka sa tom bolešću.
I okruženje ima određenu ulogu, multipla skleroza se pojavljuje u 1 na 2.000 ljudi koji su proveli prvo desetljeće života u umjerenoj klimi, ali samo 1 na 10.000 ljudi rođenih u tropskoj klimi.
Multipla skleroza se gotovo nikada ne javlja u ljudi koji žive blizu ekvatora. Čini se da je važnija klima u kojoj je osoba provela prvo desetljeće života nego ona u kojoj je provela kasnije godine.
Simptomi se općenito javljaju u ljudi između 20-40-te godine života, vjerojatnost oboljevanja je veća u žena nego u muškaraca. Demijelinizacija može nastati u bilo kojem dijelu mozga ili leđne moždine, a simptomi ovise o zahvaćenom području. Demijelinizacija živaca koji šalju signale mišićima uzrokuje probleme sa kretanjem /motorički simptomi/, dok demijelinizacija živaca koji prenose signale u mozak uzrokuje smetnje senzorne integracije.
Česti opći simptomi su trnjenje, svrbež, neosjetljivost ili drugi neobični osjećaji u rukama, nogama, trupu ili licu. Osoba može izgubiti snagu ili spretnost noge ili šake. Neki ljudi imaju simptome samo u očima, pa mogu imati duplu sliku, djelomično sljepilo i bol u jednom oku, mutan, zamagljen vid ili gubitak centralnog vida /optički neuritis/. Rani simptomi mogu uključiti blage emocionalne ili intelektualne promjene. Ti nejasni pokazatelji demijelinizacije u mozgu katkad počinju puno prije nego što se bolest stvarno prepozna i dijagnosticira.
Multipla skleroza ima različit i nepredvidljiv tok. Kod dosta ljudi bolest počinje izoliranim simptomom nakon kojeg prolaze mjeseci i/ili godine bez daljnjih simptoma. Kod drugih se simptomi pogoršavaju i kroz tjedan, mjesec i sve se više proširuju. Simptome može pojačati npr. vrlo toplo vrijeme, vruća kupka, tuširanje ili čak povišena temperatura. Recidiv /razbuktavanje/ bolesti može nastati spontano ili može biti potaknuto nekom infekcijom. Kako recidivi postaju češći, onesposobljenost se pogoršava i može postati trajnom. Unatoč onesposobljenosti većina ljudi sa multiplom sklerozom ima normalno trajanje života.
Česti simptomi multiple skleroze:

• Osjetilni simptomi,

• Motorički simptomi /promjene mišićne funkcije/,

• Neosjetljivost, slabost, nespretnost,

• Poteškoće pri hodanju ili održavanju ravnoteže,

• Disestezija, tremor,

• Smetnje vida, duple slike,

• Problem kontrole crijeva ili mokraćnog mjehura,

• Manjak osjeta u vagini, zatvor, impotencija u muškaraca,

• Ukočenost, nestabilnost, omamljenost ili vrtoglavica,

• Neuobičajen umor ...

Dijagnoza
Doktori razmatraju mogućnost multiple skleroze u mladih ljudi koji najednom razviju zamagljen vid, duple slike ili motoričke i osjetne nenormalnosti u različitim dijelovima tijela. Dijagnozu učvršćuje slika recidiva i oporavaka.
Kada doktori sumnjaju na multiplu sklerozu, tada trebaju da prilikom fizikalnog pregleda pomno procjenjuju nervni sistem. Znakovi da nervni sistem ne funkcionira ispravno, kao što su neusklađeni pokreti očiju, mišićna slabost ili neosjetljivost u različitim dijelovima tijela, te drugi nalazi kao što je upala očnog nerva i simptomi koji napreduju i iščezavaju, čine dijagnozu potpuno sigurnom.
Nijedna pojedinačna pretraga nema dijagnostičku vrijednost, ali se na temelju laboratorijskih pretraga multipla skleroza može izdvojiti od drugih stanja sa sličnim simptomima. Doktori mogu uzeti uzorak cerebrospinalne tekućine (likvora) lumbalnom punkcijom. Ljudi sa multiplom sklerozom mogu u tekućini imati nešto više bijelih krvnih stanica i nešto više bjelančevina nego je normalno. Koncentracija antitijela u likvoru može biti visoka, a specifični tipovi antitijela i drugih tvari mogu biti prisutni u do 90% ljudi sa multiplom sklerozom.
MR je najosjetljivija dijagnostička tehnika koja može otkriti područja mozga koja su izgubila mijelin. MR može čak razlikovati područja aktivne svježe demijelinizacije od područja koje je demijelinizacija zahvatila dosta ranije.
Evocirani potencijali su pretraga koja bilježi električne odgovore u mozgu na živčani poticaj, npr. normalno mozak odgovara na svjetlosni bljesak ili buku karakterističnim prikazima električne aktivnosti dok kod ljudi s multiplom sklerozom odgovor može biti sporiji zbog toga što je oslabljeno provođenje signala uzduž demijeliniziranih živčanih vlakana.
Liječenje
Učestalost recidiva smanjuje relativno novo liječenje beta-interferonom u injekcijama. Druga liječenja koja obećavaju, još uvijek su u istraživanju, uključuju druge interferone, mijelin uzet na usta i kopolimer 1 kako bi se spriječili napadi tijela na vlastiti mijelin. Nije utvrđena korist od plazmafereze i intravenske primjene gama globulina, pa za dugotrajno liječenje ti postupci nisu od praktične vrijednosti.
Kortikosteroidi, kao što je prednizon uzet na usta ili metilprednizolon primijenjen intravenski, u kratkim razdobljima za olakšavanje akutnih simptoma godinama su bili glavni oblik liječenja.
Premda kortikosteroidi mogu skratiti vrijeme napada, ne zaustavljaju na dulje vrijeme onesposobljenost koja napreduje. Korisnost kortikosteroida mogu poništiti mnoge moguće nuspojave koje nastaju tokom dugotrajne upotrebe, povećana podložnost infekcijama, šećerna bolest, dobivanje na težini, umor, osteoporoza i čirevi. Druge terapije koje potiskuju imunitet, kao što su azatioprin, ciklofosfamid, ciklosporin i ukupno zračenje limfoidnog tkiva nisu se pokazale od pomoći i mogu uzrokovati značajne komplikacije.
Ljudi sa multiplom sklerozom mogu često zadržati aktivni način života, premda se mogu lako umarati i ne mogu zadovoljiti zahtjevne programe. Redovita tjelovježba, kao što je vožnja sobnog bicikla, hodanje, plivanje ili rastezanje smanjuje ukočenost i pomaže u očuvanju kardiovaskularnog, mišićnog i psihičkog zdravlja.
Fizikalna terapija može pomoći održavanju ravnoteže, sposobnosti hodanja i rasponu kretnji, te može smanjiti ukočenost i slabost.

s www.vasdoktor.com

MS - kako

Multipla skleroza* /lat. sclerosis multiplex/ je kronično stanje SŽS-a, poremećaj pri kojem živci mozga i leđne moždine gube komadiće mijelinske ovojnice. Uslijed propadanja mijelinske ovojnice u više rasturenih žarišta u bijeloj masi mozga ili leđne moždine dolazi do poremećaja funkcije. 

Naziv multipla skleroza dolazi od mnogobrojnih ožiljnih (sklerotiziranih) mjesta koja predstavljaju mnoga područja demijelinizacije u nervnom sistemu. 

Mogući neurološki znakovi i simptomi multiple skleroze su tako različiti da doktori pri pojavi prvih simptoma ne mogu odmah niti postaviti dijagnozu. Mada se vremenom bolest često pogoršava polako, zahvaćeni ljudi obično imaju razdoblja relativno dobrog zdravlja (remisije) koje se izmjenjuju sa onesposobljujućim razbuktavanjima (egzacerbacije). Bolest ima oko 400.000 Amerikanaca, najvećim dijelom mladih odraslih ljudi. Smatra se da bolest nastaje u osoba s nasljednjom sklonosti za bolest, ali i djelovanjem nekog vanjskog čimbenika. Na genetsku dispoziciju za razvoj multiple skleroze upućuje češća pojava bolesti u pojedinim obiteljima. Pojedini geni kao što je gen za HLADR2 antigen tkivne podudarnosti, također je često prisutan u bolesnika s multiplom sklerozom. Od čimbenika okoline najčešće se odgovornim smatraju virusne infekcije koje u pojedinca s genetskom predispozicijom dovode do aktivacije imunološkog sustava protiv vlastite mijelinske ovojnice, zbog čega se multipla skleroza svrstava u skupinu autoimunih bolesti. Glavnu ulogu pri tome imaju bijele krvne stanice koje prepoznaju neki virus s kojim čovjek dolazi u dodir i unište ga. Opsežna dosadašnja istraživanja nisu utvrdila neki specifičan virus ili bakteriju koji bi uzrokovali bolest. 

                                                                                             *s http://www.multipla-skleroza.com