Još malo o MS

Multipla skleroza je suakutna ili kronična bolest CNS-a, poremećaj pri kojem živci oka, mozga i leđne moždine gube komadiće mijelinske ovojnice.

Uslijed propadanja mijelinske ovojnice u više rasturenih žarišta u bijeloj masi mozga ili leđne moždine dolazi do poremećaja funkcije.
Naziv multipla skleroza dolazi od mnogobrojnih ožiljnih (sklerotiziranih) područja koja predstavljaju mnoga područja demijelinizacije u nervnom sistemu. Mogući neurološki znaci i simptomi multiple skleroze su tako različiti da doktori pri pojavi prvih simptoma ne mogu da postave odmah dijagnozu. Mada se vremenom bolest često pogoršava polako, zahvaćeni ljudi obično imaju razdoblja relativno dobrog zdravlja /remisije/ koje se izmjenjuju s onesposobljujućim razbuktavanjima .
Uzrok multiple skleroze je nepoznat, ali vjerojatno je tumačenje da virus ili neki nepoznati antigen na neki način potakne autoimuni proces obično rano u životu. Tada zbog nekog razloga tijelo stvara antitijela protiv vlastitog mijelina, koja izazivaju upalu i oštećenje mijelinske ovojnice.
Čini se da kod multiple skleroze veliku ulogu ima naslijeđe. Oko 5% ljudi sa bolešću ima brata ili sestru koji su također zahvaćeni, a oko 15% ima bliskog rođaka sa tom bolešću.
I okruženje ima određenu ulogu, multipla skleroza se pojavljuje u 1 na 2.000 ljudi koji su proveli prvo desetljeće života u umjerenoj klimi, ali samo 1 na 10.000 ljudi rođenih u tropskoj klimi.
Multipla skleroza se gotovo nikada ne javlja u ljudi koji žive blizu ekvatora. Čini se da je važnija klima u kojoj je osoba provela prvo desetljeće života nego ona u kojoj je provela kasnije godine.
Simptomi se općenito javljaju u ljudi između 20-40-te godine života, vjerojatnost oboljevanja je veća u žena nego u muškaraca. Demijelinizacija može nastati u bilo kojem dijelu mozga ili leđne moždine, a simptomi ovise o zahvaćenom području. Demijelinizacija živaca koji šalju signale mišićima uzrokuje probleme sa kretanjem /motorički simptomi/, dok demijelinizacija živaca koji prenose signale u mozak uzrokuje smetnje senzorne integracije.
Česti opći simptomi su trnjenje, svrbež, neosjetljivost ili drugi neobični osjećaji u rukama, nogama, trupu ili licu. Osoba može izgubiti snagu ili spretnost noge ili šake. Neki ljudi imaju simptome samo u očima, pa mogu imati duplu sliku, djelomično sljepilo i bol u jednom oku, mutan, zamagljen vid ili gubitak centralnog vida /optički neuritis/. Rani simptomi mogu uključiti blage emocionalne ili intelektualne promjene. Ti nejasni pokazatelji demijelinizacije u mozgu katkad počinju puno prije nego što se bolest stvarno prepozna i dijagnosticira.
Multipla skleroza ima različit i nepredvidljiv tok. Kod dosta ljudi bolest počinje izoliranim simptomom nakon kojeg prolaze mjeseci i/ili godine bez daljnjih simptoma. Kod drugih se simptomi pogoršavaju i kroz tjedan, mjesec i sve se više proširuju. Simptome može pojačati npr. vrlo toplo vrijeme, vruća kupka, tuširanje ili čak povišena temperatura. Recidiv /razbuktavanje/ bolesti može nastati spontano ili može biti potaknuto nekom infekcijom. Kako recidivi postaju češći, onesposobljenost se pogoršava i može postati trajnom. Unatoč onesposobljenosti većina ljudi sa multiplom sklerozom ima normalno trajanje života.
Česti simptomi multiple skleroze:

• Osjetilni simptomi,

• Motorički simptomi /promjene mišićne funkcije/,

• Neosjetljivost, slabost, nespretnost,

• Poteškoće pri hodanju ili održavanju ravnoteže,

• Disestezija, tremor,

• Smetnje vida, duple slike,

• Problem kontrole crijeva ili mokraćnog mjehura,

• Manjak osjeta u vagini, zatvor, impotencija u muškaraca,

• Ukočenost, nestabilnost, omamljenost ili vrtoglavica,

• Neuobičajen umor ...

Dijagnoza
Doktori razmatraju mogućnost multiple skleroze u mladih ljudi koji najednom razviju zamagljen vid, duple slike ili motoričke i osjetne nenormalnosti u različitim dijelovima tijela. Dijagnozu učvršćuje slika recidiva i oporavaka.
Kada doktori sumnjaju na multiplu sklerozu, tada trebaju da prilikom fizikalnog pregleda pomno procjenjuju nervni sistem. Znakovi da nervni sistem ne funkcionira ispravno, kao što su neusklađeni pokreti očiju, mišićna slabost ili neosjetljivost u različitim dijelovima tijela, te drugi nalazi kao što je upala očnog nerva i simptomi koji napreduju i iščezavaju, čine dijagnozu potpuno sigurnom.
Nijedna pojedinačna pretraga nema dijagnostičku vrijednost, ali se na temelju laboratorijskih pretraga multipla skleroza može izdvojiti od drugih stanja sa sličnim simptomima. Doktori mogu uzeti uzorak cerebrospinalne tekućine (likvora) lumbalnom punkcijom. Ljudi sa multiplom sklerozom mogu u tekućini imati nešto više bijelih krvnih stanica i nešto više bjelančevina nego je normalno. Koncentracija antitijela u likvoru može biti visoka, a specifični tipovi antitijela i drugih tvari mogu biti prisutni u do 90% ljudi sa multiplom sklerozom.
MR je najosjetljivija dijagnostička tehnika koja može otkriti područja mozga koja su izgubila mijelin. MR može čak razlikovati područja aktivne svježe demijelinizacije od područja koje je demijelinizacija zahvatila dosta ranije.
Evocirani potencijali su pretraga koja bilježi električne odgovore u mozgu na živčani poticaj, npr. normalno mozak odgovara na svjetlosni bljesak ili buku karakterističnim prikazima električne aktivnosti dok kod ljudi s multiplom sklerozom odgovor može biti sporiji zbog toga što je oslabljeno provođenje signala uzduž demijeliniziranih živčanih vlakana.
Liječenje
Učestalost recidiva smanjuje relativno novo liječenje beta-interferonom u injekcijama. Druga liječenja koja obećavaju, još uvijek su u istraživanju, uključuju druge interferone, mijelin uzet na usta i kopolimer 1 kako bi se spriječili napadi tijela na vlastiti mijelin. Nije utvrđena korist od plazmafereze i intravenske primjene gama globulina, pa za dugotrajno liječenje ti postupci nisu od praktične vrijednosti.
Kortikosteroidi, kao što je prednizon uzet na usta ili metilprednizolon primijenjen intravenski, u kratkim razdobljima za olakšavanje akutnih simptoma godinama su bili glavni oblik liječenja.
Premda kortikosteroidi mogu skratiti vrijeme napada, ne zaustavljaju na dulje vrijeme onesposobljenost koja napreduje. Korisnost kortikosteroida mogu poništiti mnoge moguće nuspojave koje nastaju tokom dugotrajne upotrebe, povećana podložnost infekcijama, šećerna bolest, dobivanje na težini, umor, osteoporoza i čirevi. Druge terapije koje potiskuju imunitet, kao što su azatioprin, ciklofosfamid, ciklosporin i ukupno zračenje limfoidnog tkiva nisu se pokazale od pomoći i mogu uzrokovati značajne komplikacije.
Ljudi sa multiplom sklerozom mogu često zadržati aktivni način života, premda se mogu lako umarati i ne mogu zadovoljiti zahtjevne programe. Redovita tjelovježba, kao što je vožnja sobnog bicikla, hodanje, plivanje ili rastezanje smanjuje ukočenost i pomaže u očuvanju kardiovaskularnog, mišićnog i psihičkog zdravlja.
Fizikalna terapija može pomoći održavanju ravnoteže, sposobnosti hodanja i rasponu kretnji, te može smanjiti ukočenost i slabost.

s www.vasdoktor.com