Naziv multipla skleroza dolazi od mnogobrojnih ožiljnih (sklerotiziranih) mjesta koja predstavljaju mnoga područja demijelinizacije u nervnom sistemu.
Mogući neurološki znakovi i simptomi multiple skleroze su tako različiti da doktori pri pojavi prvih simptoma ne mogu odmah niti postaviti dijagnozu. Mada se vremenom bolest često pogoršava polako, zahvaćeni ljudi obično imaju razdoblja relativno dobrog zdravlja (remisije) koje se izmjenjuju sa onesposobljujućim razbuktavanjima (egzacerbacije). Bolest ima oko 400.000 Amerikanaca, najvećim dijelom mladih odraslih ljudi. Smatra se da bolest nastaje u osoba s nasljednjom sklonosti za bolest, ali i djelovanjem nekog vanjskog čimbenika. Na genetsku dispoziciju za razvoj multiple skleroze upućuje češća pojava bolesti u pojedinim obiteljima. Pojedini geni kao što je gen za HLADR2 antigen tkivne podudarnosti, također je često prisutan u bolesnika s multiplom sklerozom. Od čimbenika okoline najčešće se odgovornim smatraju virusne infekcije koje u pojedinca s genetskom predispozicijom dovode do aktivacije imunološkog sustava protiv vlastite mijelinske ovojnice, zbog čega se multipla skleroza svrstava u skupinu autoimunih bolesti. Glavnu ulogu pri tome imaju bijele krvne stanice koje prepoznaju neki virus s kojim čovjek dolazi u dodir i unište ga. Opsežna dosadašnja istraživanja nisu utvrdila neki specifičan virus ili bakteriju koji bi uzrokovali bolest.
s http://www.multipla-skleroza.com