Retro hodanje

ili hodanje unazad, hodanje unatrag postalo je trend koji jača mišiće, troši više kalorija i čak potiče rad mozga. 

Ovdje ćemo takvo hodanje zvati retro hodanje. 

Taj, ne malo, već jako, čudan način kretanja aktivira mišiće na drugačiji način.

Takvo neuobičajeno kretanje povećava potrošnju energije i poboljšava ravnotežu, držanje tijela. pa čak i koncentraciju.
Hodanje unazad, znano i kao retro hodanje, djeluje neobično, ali stručnjaci kažu kako retro hodanje može donijeti niz koristi za tjelesno i mentalno zdravlje. Takav način kretanja može pomoći u sagorijevanju više kalorija, aktivirati mišiće na drugačiji način, te pridonijeti boljoj ravnoteži i držanju tijela.
S obzirom na to kako ljudsko tijelo nije prirodno prilagođeno retro hodanju, odnosno kretanju unazad, takva aktivnost zahtijeva više koordinacije i koncentracije nego naše klasično, obično hodanje unaprijed. Baš zbog tog dodatnog angažmana ono ima pozitivan učinak na kondiciju, ali i na mentalni fokus. "Hodanje unazad nije toliko prirodno kao hodanje prema naprijed, pa se moramo više fizički truditi i više koncentrirati kako bismo ga izvodili" - kaže fiziolog za tjelovježbu Jordan Boreman.

Retro hodanje aktivira različite mišiće.
Jedna od najvećih prednosti retro hodanja je to kako retro hodanje uključuje mišiće koje tijekom uobičajenog hodanja manje koristimo.

Osim stražnje lože, listova i kvadricepsa, snažnije se aktiviraju glutealni mišići i pregibači kuka, dok gležnjevi i stopala imaju dodatnu ulogu u održavanju ravnoteže. 

"Hodanje unazad više angažira glutealne mišiće, kvadricepse i pregibače kuka nego hodanje prema naprijed" - ističe Boreman. Upravo zato se ova aktivnost često preporučuje kao dopuna rutini hodanja, trčanja ili drugih aerobnih treninga.
Retro hodanje sagorijeva više kalorija.
Kako se radi o pokretu na koji tijelo nije naviklo, retro hodanje zahtijeva više energije od obične šetnje.
"Kako se mišići kreću na drugačije načine, povećava se broj otkucaja srca, što može pomoći u sagorijevanju više kalorija" - kaže Boreman.
Prema podacima Američkog koledža sportske medicine /ACSM/, umjereno hodanje procjenjuje se na oko 3,5 MET-a*, dok retro hodanje doseže oko 6 MET-ova, što ukazuje na znatno veći energetski utrošak.
Može pomoći kod bolova u koljenima. Retro hodanje moglo bi imati pozitivan učinak na osobe koje pate od određenih vrsta bolova u koljenima i kukovima. Naime, pri ovoj aktivnosti stopalo dodiruje podlogu drugačijim redoslijedom, od prstiju prema peti, čime se više aktiviraju kvadricepsi koji podupiru koljeno.
Osim toga, povećava se pokretljivost pregibača kuka i poboljšava stabilnost donjeg dijela tijela.
Ipak, stručnjaci upozoravaju da ova metoda nije prikladna za svakoga. Osobe s kroničnim bolovima ili ozljedama trebale bi se prije početka savjetovati s liječnikom ili fizioterapeutom. 

Retro hodanje u trajanju od 10 minuta pomaže kod bola u leđima i nogama, ali još i aktivira bitan dio mozga. Pri hodu unazad svaki od mišića radi na drugačiji način i izdužuje se pod opterećenjem. Hodanje unazad je jednostavna vježba koja jača snagu mišića kojima tijekom vježbanja ne posvećujemo dovoljno pažnje. 

Poznato je da je hodanje svima pristupačna vježba koja jača kardiovaskularno zdravlje, kontrolira vrijednosti šećera i krvnog tlaka.  

Hodanje - aktivnost i za tijelo i za dušu, jer može poboljšati raspoloženje, smanjiti simptome stresa i anksioznosti. 

I još, hodanje unazad, kako se vjeruje, može ojačati i naše kognitivne sposobnosti.
Kako retro hodanje djeluje na tijelo?
Retro hodanje angažira iste grupe mišića koje aktiviramo i pri hodu unapred. To su fleksori i aduktori kuka, mišići gluteusa, kvadricepsi, tetive koljena, mišići potkoljenice i stopala. Pri hodu unazad svaki od ovih mišića radi na drugačiji način i izdužuje se pod opterećenjem. U isto vrijeme, ovo je odlična vježba za bolju ravnotežu, kažu stručnjaci klinike Mayo.
Rasterećuje bolne dijelove tijela
Znanstvenici koji su proučavali djelovanje retro hodanja na tijelo navode da ova jednostavna promjena pravca kretanja ima višestruke koristi. Na ovaj način jačamo mišiće leđa, fleksibilnost tetiva, zglobove, poboljšavamo ravnotežu, koordinaciju pokreta i držanje tijela. Zagovornici ove vježbe navode da hodanje unazad ublažava bol u donjem dijelu leđa.
Zbog smanjenog opsega pokreta u koljenima i kukovima, retro hodanje u manjoj mjeri pritišće zglobove nogu nego hodanje unaprijed. Ovaj oblik hoda nekada se savjetuje u fizikalnoj terapiji za osobe koje pate od bola u nogama, jer se hodanjem unazad posljedično rasterećuju bolni dijelovi tijela.
Uticaj na prefrontalni korteks
Postoje dokazi kako ovaj način hoda dobro djeluje i na kognitivno zdravlje. Nekoliko studija navodi da hodanje unazad pojačava aktivnost prefrontalnog korteksa. 

Ovaj dio mozga obrađuje izvršne funkcije, kao što su odlučivanje, planiranje, riješavanje problema, logično razmišljanje, kontrola impulsa i emocija.
U jednoj studiji, učesnici koji su samo vizualizirali čin hodanja unazad, iako su samo mirno sjedili, imali su bolje rezultate na testu pamćenja.
Znanstvenici, ipak, ističu da još nije jasna precizna veza između retro hodanja i jačanja kognitivnih sposobnosti. Vjeruje se da složeniji tjelesni zahtjevi mogu na neki način djelovati na obradu podataka. Kada hodamo unazad, jača je svijest o položaju tijela u prostoru.
Koja je najbitnija stavka?
Smatra se da 10 do 15 minuta hoda unazad može biti veoma korisno. Sigurnost je najvažnija stavka i važno je kako staza kojom se krećemo unazad bude bez prepreka, a teren kojim se krećemo dobro poznat. Često okretanje pri hodu unazad može nam poremetiti ravnotežu, pa postane element rizika.
Zbog svega navedenog savjet je, ako je moguće, unazad hodamo na pokretnoj traci, koja nam omogućava umjerenu i kontroliranu brzinu. Još jedna od mogućnosti je šetnja s prijateljem ili partnerom.

I ja, samo jednu retro šetnju molim!